Macka Letra

U gradu, nije vazno ime u praznoj sobi, kaze prica i u sred ljeta, u sred zime ja vidim tuznoga mladica On zivi sam i ko zanesen u svome svijetu od papira a vani sunce, kisa, jesen a vani vergl nesto svira No jednog dana sum kraj vrata to netko neznan uci zeli u njegov zivot poput tâta da njegovu samocu dijeli A vani zima, vani snjezi i pored praga macka lezi on pruza ruke ko da sanja a vani zora, svijetlost danja No u tom casu, u tom trenu pred sobom vidje nagu zenu i on joj rece, budi moja a ona kaze, ja sam tvoja I sve sto ima mladic skupi i stavi trgovcu na vagu da prstenje od zlata kupi i haljinu za svoju dragu Da, zlato zeli, al' ne haje za skromnu halju sto joj daje i tuzni mladic svako vece u novu kradju opet krece Jer on je zeli, on je ljubi i volio bi da je mazi a zna da svoju ljubav gubi bez darova i ruku praznih I rijesi sada, jos ove noci u zadnju kradju on ce poci i u zoru se mladic vrati da strasnim novcem ljubav plati I donese joj dragi kamen u svijetu najveci od sviju u kom se kao jedan plamen sve vatre ovog svijeta kriju I vidje, zena ruke pruza i ljubi kamen kao muza i kao sto njega nikad nije uz tijelo hladan kamen grije I dok se njemu lice grci u sobu udje mis i trci i kao macka skoci zena na plijen se baci istog trena I stize ga, a njeni zubi vec traze meso koje pece i zeni koju mladic ljubi sa kuta usne krv potece U strahu maldic oci sklopi te strasne slike neka odu on vidje ladju sto se topi i svoju ljubav na tom brodu A kada opet nadje snage od vidje, vec zene nema i tada mjesto svoje drage on vidje macku kako drijema Kroz prozor udje svijetlost danja on pruza ruke ko da sanja sad opet samo macku ima a vani studen, snjeg i zima